O Travama I Kuhanom Zecu

nedjelja, 13.09.2009.

Gospođo, to mi je čudno

završili smo s ljetom, preživjeli ga, i jesen mi se ponovno nagurava na grbaču. a ljeto je uvijek inspirativno. ne želim sada raspravljati o blogeru kojeg su navodno uhitili koristeći se njegovim vlastitim postom kao jednom od indicija, iako bih o tome imao štošta za reći. možda drugi put. danas mi je namjera prepričati zanimljivo iskustvo koje me, nespremnog, snašlo prošlog ljeta.

dakle, prošlog ljeta sam nenadano proveo nekoliko tjedana u čarobnjačkoj školi hogwarts, radeći kao čistač zahoda. stari mi je sredio posao preko jednog od svojih prijatelja, vječno uronjenih u burna filozofska naklapanja koja najčešće vode do još jedne kave, cigarete i talijanskog opskurnog filma iz sedamdesetih.
nije mi trebalo dugo da se priviknem na ambijent, jer su sa mnom postupali kao da me nije bilo, zapravo, sa mnom nisu uopće postupali. čistio sam prelamajući se od dosade i otkrivao tajne, riješavao zagonetke i raspirivao zablude. nakon nekoliko minuta provedenih u hogwartsu shvatio sam jedno: dotična gospođa J.K. koja je, tobože vjerno i iz pve ruke, prepričala doživljaje izvjesnih mladih čarobnjaka, jest varalica, nadripripovjedač, lažov i seljačina.
polaznici škole ne biraju se prema nadarenosti, sklonosti čarobiranju ili okultnim glupostima, već su to odreda sami napušeni promiskuitetni probisvijeti zaluđeni krivim inačicama različitih istočnih filozofija koji svojim "čarobiranjem", postižu izvanredne rezultate, koje, naravno, mogu vidjeti samo drugi čaobnjaci, jer smo mi ostali (bezjaci) previše zatvorenog uma da bi shvatili što ljudsko tijelo može proizvesti mrmljajući sranja i mlatarajući štapićem za ražnjiće. a istina je, dakako, puno jednostavnija: uhuhu čarobirati smo se naučili jer slušamo stoner i napušavamo se do korijena raznim kiselim glupostima.

bilo mi je zanimljivo promatrati profesore koji su svi bili slični: hašišani, rijetko koji je hodao, svi su se šuljali, i nitko nije sjedio, svi su čučali i stalno se smijali u prazno. veoma su kreativno, doduše, imenovali predmete: opširno tumačenje sakrivanja svojih dimnih eksperimenata nazvali su "obrana od mračnih sila", proučavanje dima u bongu i gatanje iz listića čaja upitnog porijekla je "proricanje sudbine", a "travarstvo" nije potrebno opisivati. baš nekoliko dana prije mog odlaska izbatinali su nekog malog riđeg dečka jer je ispod kreveta na svoju ruku uzgajao halucinogeni kikiriki, i raspačavao ga okolo, riskirajući upadanje i premetačinu od strane u plavo odjevenih bezjaka.
nakon svega, odlučio sam drugi put potražiti malo manje čudan posao, i sada do početka prvog semestra niveliram, kolčim i gubim vrijeme. + be merry

13.09.2009. u 22:34 • 7 KomentaraPrint#

petak, 03.07.2009.

Rodu O Jeziku

nakon duge šutnje progovaram o prastarom, primordijalnom, zaboravljenom "Hrv" jeziku, točnije, o njegovu nastanku, općim karakteristikama i nestanku (izumiranju). nadam se da nakon uvodne rečenice niste pomislili da je riječ o našem dragom hrvatskom jeziku, jer da ste ipak to kojim slučajem pomislili, bili biste gadno u krivu. riječ je o jeziku koji se jednostavno zvao jezik "Hrv". on je između ostalog, korijenska osnova današnjeg standardnog hrvatskog jezika (i prije njega staroslavenskog jezika) kojeg učimo u školama, a u neku ruku i hrvatskog naroda, koji nekim slučajem također potječe od osnova "Hrv" jezika. danas ga se možđe naći tek eventualno u prašnjavim zakutcima propadajućih antikvarijata (u koje ste krenuli da kupite svoje babić-ham-moguš pravopise), u zaboravljenim podzemnim knjižnicama, ili u davnim, blijedim sjećanjima najstarijih (višetisućljetnih) dinarskih vračara.

1. o nastanku
"Hrv" jezik je nastao kao posljedica božje ljutnje. gradnjom babilonske kule heretična masa pokušala je doprijeti do vratnica stvoritelja, da posudi od njega šaku riže ili šećera, što je dotičnog uzrujalo do te mjere da ih je počastio ne samo rušenjem groteskne "zgrade" i višestrukim prijelomima, već i groznom kaznom u obliku brisanja dotadašnje jedinstvenosti jednog jedinog iskonskog roktavo-slinavo-njušećeg jezika. novostvoreni jezici doveli su do rasula i nemogućnosti sporazumijevanja među pripadnicima različitih jezičnih skupina, pa je tako, postepeno, došlo do stvaranja odvojenih grupacija (danas znanih kao narodi) koje su udruživale da bi istrijebile grupacije drugih jezičnih karakteristika (čitaj "narode"), i preuzele njihovu poziciju kraj izvora, crnicom bogatog pašnjaka, ili spilje. tada je sa lica zemlje nestalo mnogo civiliziranih grupacija i njihovih lijepih i zanimljivih jezika, no "Hrv" jezik je opstao, ostao u upotrebi, i izblijedio tek nešto kasnije.

2. o općim karakteristikama
"Hrv" jezik se, kroz godine rasta narodnog intelekta i željom za mogućnost širenja spektra razmišljanja, pokazao kao izrazito nepraktičan jezik. imao je jedan padež, znan kao "Nom", jedan rod znan kao "Sve" i jedan broj znan kao "Svi". riječi su bile raspoređene u slične kategorije kao i danas (imenice, glagoli, pridjevi, prilozi, čestice, veznici, zamjenice). sve riječi bile su nepromjenjive, s iznimkom glagola biti i nekih zamjenica (posvojne, osobne), koje su poslužile kao dobar predložak stvaranju današnjeg hrvatskog jezika. uglavnom, da vam dočaram svu raskoš tog zaboravljenog jezika, moram istaknuti njegovu glavnu i najvažniju karakteristiku: "Hrv" jezik bio je identičan današnjem govorenom jeziku, samo morate zamisliti da se svaka riječ i u pisanoj i govorenoj varijanti sastojala od najviše tri (3) slova. vjerujem da vam je sada prilično lako dokučiti zašto je većina riječi bila nepromjenjiva. npr. pisano i govoreno na "Hrv" jeziku "Žel mij nek kra iz svo naj sta i svo tri kće za tvo plo ora" prevedeno na hrvatski značilo bi "Želim mijenjati nekoliko krava iz svojeg najboljeg stada i svoje tri kćeri za tvoju plodnu oranicu."

3. o nestanku
"Hrv" jezik je, kako sam već spomenuo", nestao zbog svoje nepraktičnosti i neusustavljenosti. tako su, primjerice, hrvatska plemena prilikom dolaska s karpata već koristila neku krnju redakciju sltaroslavenskog jezika, koji je kasnije iznjedrio današnji hrvatski jezik. nepraktičnost "Hrv" jezika može se dočarati vrlo jednostavnim primjerima: rečenica "Kra su tvo ned uzg pla pap!" (Krasne su tvoje nedavno uzgojene platinaste paprike) mogla se vrlo lako interpretirati kao "Krastavi su tvoji nedovoljno uzglancani plašljivi papci!". I zbog toga su često izbijali unutarplemenski nemiri, tučnjave, makljaže i ubojstva: koliko god bi se netko trudio nekome objasniti da je doista htio pohvaliti njegove paprike, nije mogao, jer nije imao potrebne riječi. a ovaj razljućeni bi uvijek sve shvaćao kao uvrede i psovke, jer mu opskurna barbarska psiha nije dopuštala odvajanje od njegovih ustaljenih barbarskih okvira. i tada se ubijalo toljagom.

ukratko: jezik se mijenja, ali barbarin je i dalje barbarin.

03.07.2009. u 23:02 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.06.2009.

Ludolfov broj (ili živjeti u zabludi)

svima nam se zasigurno barem jednom u životu desilo da smo bili uvjereni da je nešto točno, i čak smo se usudili teoretizrati i filozofirati o pojedinim temama, bili smo najpametniji, no kasnije se pokazalo da je naše uvjerenje bilo krajnje bezobrazno netočno, što najčešće dovodi do trenutnog akutnog razočaranja/depresije, a rijeđe i do neuroze ili samoubojstva.

tako sam ja prije nepunih tjedan dana nešto naveliko razmišljao o mistici broja PI (3.14, naravno). kako sam nekad davno obrađivao broj sedam, to ne bi trebalo biti ništa čudno, već samo nekakav podsjetnik o mojem nekadašnjem opsesivnom proučavanju brojeva. no, da skratim, ovdje ipak nije riječ o samom izračunavanju broja pi ili o nekoj njegovoj enigmi, već o nećem sasvim drugom.

dakle, da prijeđem na stvar. jedne večeri odgovarao sam s prijateljem na pitanja u nekom časopisu, i pojavilo se zanimljivo pitanjce: kako drugačije zovemo broj pi? i ja, kao iz 305'mm topa ispalim: "rudolfov broj, legendo!". prijatelj me smeteno pogledao, zakolutao očima, i rekao: "ček malo, tu ima samo "ludolfov broj", "paganinijev broj", "prengin broj" i "peti jahač apokalipse". ja na to pobjedonosno odgovaram: "haha, zajebali su. nije ludolfov, nego rudolfov, blasfemični heretici!". prijateljeve oči sve su se više okretale prema unutrašnjosti njegove glave, pa mu je pogled postao mutan. priznao je da je on do tog trenutka vjerovao da se pi doista naziva "ludolfovljevim brojem". i tada sam počeo sumnjati. isprva tek vrlo malo, no dovoljno da okrenem nekoliko brojeva i posjetim nekoliko adresa koje su me natjerale na paničan ispad. doista, informacije iz raznih povjerljivih (i pouzdanih) izvora potvrdile su mi da sam, na svoj vlastiti užas, nekih 5-6 godina živio u groznoj zabludi. srušio se moj (ionako prepoznatljivo nestabilan) matematički svijet. nekoliko trenutaka sam proživljavao, vjerovali ili ne, pravu kalvariju. no ipak, preskočio sam sve stadije i odmah doskočio do prihvaćanja, afirmacije, tj izašao sam iz spilje, kako bi rekao drug platon. i zaslijepila me svijetlost.

male stvari su zanimljive. makar bile i zablude. dokle god ću se na njih moći osvrnuti i proanalizirati ih, zaboravljajući na trenutak na potencijalne velike stvari koje me čine užurbanim i nesmotrenim, znat ću da one postoje, da sam ih svjestan, da ih primjećujem, da sam sretan. a to nije mala stvar. pozdrav + be merry (FML)

04.06.2009. u 18:53 • 12 KomentaraPrint#

nedjelja, 26.04.2009.

Prenga

dokazali smo da bog postoji, i to jednom veoma jednostavnom (ali zato izrazito egzaktnom) sentencijom: "jebe nas u zdrav mozak." savršenstvo. dakle, nije potrebno ponovno objašnjavati prirodu nepisanja, to mi je očito u krvi. lijenost, nerad.

danas će biti riječi o Prengi. ako mislite da je uvod bezvezan, varate se, jer je on prijeko potrebna formalnost da bi vas se koliko-toliko spremne uvelo u daljnje razmatranje fenomena Prenge.

dakle, godina je 7001., mjesto radnje je pokrajina danas poznata kao "margina čovječanstva". točan datum je nebitan (bitno je znati da je vrijeme radnje otprilike dva tjedna prije sudnjeg dana). ja i gospodin P (koji smo, naravno živi, i koji smo, naravno, svo to vrijeme proveli nesmetano razmišljajući i uzdižući se do još nedosegnutih intelektualnih razina), igrali smo se tog dana čovječe ne ljuti se negdje oko mohokusa. i, gle čuda, objavio nam se bog u obliku goručeg katamarana, i uvalio nam upute za izgradnju Prenge. ne doslovno. bog se zapravo javio gospodinu P, koji je kasnije meni izdiktirao upute za izradu nacrta, pa sam prionuo na posao. izgradili smo je za nekoliko sati, bez gotovo ikakvih problema.

dakle, Prenga, danas znana kao "Prenga", je sprava za mučenje originalno osmišljena u božjoj glavi. smišljena je u krajnjoj žurbi, a jedina svrha joj je nasilno pokrstiti sve svjetske pogane u cilju da se popuni kvota u raju za ovaj broj časopisa "čovječanstvo" (jer je većina ljudi do tada već bila u paklu, pa bi s dolaskom sudnjeg dana raj krajnje nepravedno izgubio partiju šaha u kojoj je cilj imati što više pijuna muahahahahaa!).

radna definicija Prenge mogla bi se svesti na jednostavan opis: sprava za umetanje igraćih karata u rektum (prema kazivanju gospodina P). definicija je i više nego jasna; takvom nagovoru na ulazak u raj nemoguće se oduprjeti.. doduše, bilo je onih koji se nisu morali susretati sa razornom snagom Prenginih točaka jer su se sami na spomen mučenja Prengom gurnuli duboko u rektum sustava koji je tražio pokoru i priznanje grijeha u zamjenu za vječni život.. ah, nostalgija. + be merry

26.04.2009. u 22:54 • 9 KomentaraPrint#

subota, 14.06.2008.

Još jedan od mojih postova buđenja:)

nemojte me pitati zašto tek sada sviće novi post, jer ni sam ne znam odgovor na to pitanje. očito je pojava ekstremno dugog nepisanja za mene postala svojevrsna konstanta.. ovaj put se sve to skupa kvalitetno odužilo; prošlo je više od pola godine, već sam zaboravio na blog i imao ga namjeru napustiti, no evo ipak sam mu odlučio dati daljnji dašak života u obliku ponekog posta.

kao i svake prethodne godine, Damoklov mač mi je ponovno visio nad glavom, i umalo sam detroniziran od strane osnovnog matematičkog aparata i crne mašinerije nepobjedive gimnazijske fizike.. samo što se ove godine u meni pojavilo nešto čega je prije bilo samo u obliku sitne neostvarive utopije u kutevima mozga: volja. učio sam. oprostite mi, moji dragi demoni lijenosti i nepokolebljive dosade, ali zaista sam učio! shvatio sam (iako teško) da se od samog razmišljanja ne može živjeti, već da nešto moram pretočiti i u nekreativne oblike rada.:) uvelike mi je pomogla i djevojčica u crvenom, zbog koje u smislu svojih paradigma i razmišljanja više nisam daltonist.. volim te dušo.

kako su moji postovi uvijek bili pisani isključivo pod utjecajem trenutne inspiracije, tako i ovaj put pišem post u jednom dahu, bez ikakvoga osvrtanja na prijašnje ideje ili inspirativne trenutke.. ovaj puta ne pada mi na pamet nikakva priča ili prispodoba, već samo jedno od onih svevremenskih razmišljanja koje ne vode nikamo pa nema smisla ulaziti u daljnju diskusiju po tom pitanju. želim samo reći da je ovaj post (ponovna) prekretnica u funkcioniranju bloga, jer se obvezujem na pisanje. ali ovaj put stvarno. barem 1-2 posta na mjesec. ali stvarno. nemojte me molim vas osuđivati zbog nepisanja, odužit ću vam se.. :) bit će priče. pusam vas sve (iako vas je vjerojatno malo koji me čitate, ako vas uopće ima:)), pozdrav + be merry!

14.06.2008. u 14:39 • 8 KomentaraPrint#

petak, 02.11.2007.

Šaka u oko

"..hulje! nedokazani, benevolentni, aseksualni hašomani! ovce. ovce!" urlao je nezadovoljni Ramzes ljutito se češući po svojoj nanovo ofarbanoj zelenoj glavi. u lijevoj ruci držao je otrgnuti novinski članak, dok je desnom vukao za sobom kožnu torbicu punu rižinih krekera posipanih kuminom. žurio je, jadnik, kući, sa golemom kvrgom iznad oka. ismijan. nezadovoljan. apatičan. upravo je doživio jedno od najnepoželjnijih životnih iskustava: bio je javno ponižen, demoraliziran, raznesen. pitate se što se desilo? ispričat ću vam, iako takva prispodoba nije za svačije uši. njezina buka premašuje 104 dozvoljena decibela, zato pazite jedine vam bubnjiche (da ne bi bilo: "Valjak, jeba ti pas mater, plačaj mi nove uši!").
Ramzes je predsjedao na skupu scijentologa. kao vođa sekte u svojem gradu, običavao je svake četrnaeste srijede voditi govore koji su redovito obmanjivali i varali građane, te su oni plachali basnoslovne svote da se nađu među njegovim miljenicima; među onima koje je on postavljao na visoke položaje u neprestano mijenjanom hijerarhijskom sistemu religije modernog doba: scijentologije.
no nešto se promijenilo. Ramzes se jedne večeri bacio u plodonosno besposličarenje, hodao je dvorištem, promatrao lišće, olupine starih bicikala, te raznovrsne nakupine neke čudne žute tvari koja mu je smetala još od prošlog tjedna. uglavnom, nešto ga je nagnalo da se konačno, nakon svih tih godina obmane riješi scijentologije. odlučio je skinuti čeličnu koprenu neznanja sa očiju svojih slijepih podanika, pa je sutradan na skupu hrabro progovorio:
"braćo i sestre! sluge koje se tako besramno pokoravate mojoj volji, i goli stojite iza zlog diva scijentologije koji upravlja vašim životima, tjera vas na odricanje od zasluženih vam dobara, i bičuje vas okrutnim bičem gladi i bijede, čujte me! shvatio sam nakon dugo vremena da se morate probuditi. predugo sam vam lagao, i predugo vas držao u zabludi. vrijeme je da vas prosvijetlim, i da se zajedno uzdignemo iznad vražjeg sistema laži. braćo i sestre, scijentologije nema. vjerujete u laž. dajete pare, a ne čujete muziku. varate sami sebe, a ja vas divlje potkradam. došlo je vrijeme da vam kažem ovo: vratite se svojim prijašnjim životima, vratite se svojim religijama koje su vas činile sretnima (iako su vas i one, de facto, potkradale :)), odjebite scijentologiju. ona ne postoji."
Ramzes je završio s govorom. nadao se salvi odobravanja i podrške, no umjesto toga dobio je tišinu. nekoliko trenutaka grobnog muka. od niotkuda stvorila se odrezana šaka (koju je neko iz auditorija bacio), i pogodila ga ravno iznad oka. tad je shvatio da mu je vrijeme da kidne. ako ste sve zaboravili, pročitajte sad prvi odlomak ponovno, pa ćete razumijeti jadnika..

javljam se opet ovom malom pričicom, koja je došla niotkuda. post je napisan za tebe, djevojčice u crvenom, iako nema s tobom apsolutno nikakve veze, jer koliko znam, ne podržavaš scijentologiju. eto, post je tu, nije bogzna što, ali možda ga i vrijedi pročitati. trebali bi češće gledati zvijezde. jer tek onda shvaćam da nemamo onaj hendikep koji imaju svinje: mi možemo okrenuti pogled ka zvjezdanom nebu, i spoznati njegovu ljepotu. i ponavljam nešto već izrečeno: "live for life's sake, don't let life pass you by, drink + be merry, for tomorrow we may die." vidimo se u sljedećem postu, kojeg ćete vjerojatno opet čekati jedno vrijeme, iako me baš nekako uhvatila volja za čestim pisanjem posteva. moš mislit, buraz.

02.11.2007. u 14:56 • 9 KomentaraPrint#

utorak, 09.10.2007.

Ehm, Anniversary! Sretan prvi rođendan! Cheers, mate!

evo javljam se na brzinu! kao što vidite iz priloženog naslova (a i znate, jer pomno pratite svaki moj bložni korak, bwahaha), danas je ovaj moj preseksi blog navršio godinu dana. bilo je svega, čudnovatih, glupih, porno i sličnih sadržaja. baš sam nekako sretan. mnogo ljudi je izbrisalo blogove. gotovo nitko ih više ne čita.. hm, o tome govorih u prošlome postu. hehe, a i dokaz tome jesu komentari ispod njega, hehe..xD

nadalje, ja svoj blogač neću brisati, ni prestati pisati: zbog prkosa prema ostalim ne-blog ljudima, i zbog vlastitog interesa prema daljnjem "vođenju" bloga. neću puno duljiti, dragi blože, sretan ti prvi rođendan, želim ti puno uspjeha u daljnjem probijanju ka stazi slavnih, daljnjem probijanju ka listi almost cool blogova.. moš mislit, burki. i da, blože, poklanjam ti za ročkas jednu kitu (xD) cvijeća, te jedan nadasve duboki naklon (umjesto poklona.).. vidimo se u sljedećem postu. to bu valjda nekša priča, nee?! svima pusač, ule be merry!

Image Hosted by ImageShack.us
TAG this image

09.10.2007. u 20:47 • 10 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 24.09.2007.

Glavni faktori izumiranja blog kulture + crtice

dobra većer, ili nekome laku noć, ako spavate, idete spavati ili nešto slično. možda neki jedu kolače u snu, ili kao ja, sanjaju parizer (oprostite na digresiji). ne pisah jedno vrijeme, no ovo je drugi post u ovom našem seksi devetom mjesecu (ne trudnoće, devetom mjesecu u godini, opžujku xD). kad smo već na statistikama, ovo je osamnaesti post na ovom svevremenskom blogu kojeg je do sada vidjelo nešto više od (nagađam) dvanaest ljudi. milina. planirao sam u ovom postu ispričati neku čudnu i nadasve eksplicitnu priču, no odustao sam prenuvši se iz jednog od onih idiličnih bulažnjenja po myspaceu i drugim sličnim svemirima..

odakle da počnem?.. znači, moje pitanje glasi: izumire li blog kultura? a moj odgovor odgovara jasno i brzoglasno: normalno da izumire! evo, potrudih se sjesti za danas nemilu mi tipkovnicu, i napisati par redaka o tome. dakle, blogovi izumiru jer su ljudi najviše otvarali blogove jer su ih svi drugi imali. blogovi izumiru jer je dvadeset i prvo stoljeće, pa sve što je nastalo i postalo cool još brzo nestane i postane trash. blogovi izumiru jer ljudi sve manje pišu, a još manje čitaju blogove drugih. blogovi izumiru jer je tu myspace (koji je, po mojem mišljenju, prenosiv spolno i kapljičnim putem, te izrazito zarazan. znam iz iskustva) blogovi izumiru jer bla bla. uglavnom, izumiru. i što mi vjerni blogeri (čitaj: mi koji napišemo post barem jednom na mjesec :), ili više) možemo? ništa. tko bi uopće išao nešto poduzimati?! pa mi današnji ljudi smo precool za bilo kakve promjene, burki. nema tu mile-lale. ono, rad oslobađa, arbeit macht frei, što je u neku ruku istina, samo što me poslije nekog većeg napora bole faking noge, a i spava mi se. baš smo mi ljudi miševi. u sljedećem postu priča. do tada, razmislite mi malo o tom izumiranju blogova. pusa paradajz + be merry! (+ crtice - - - )

evo i malo dobre mjuze:

AK47 - O Sestrama Brate

Pričam ti priču o sestrama
kao muško muškome
zato daj otvori dušu i srce
i sagledaj ove činjenice.

Obojica se slažemo
da žena nije seksualni objekt
i da isto kao ti zaslužuje ljubav,
povjerenje, razumijevanje,
ali zašto onda kada ti kaže
ne razumiješ samo svoje bijedne potrebe,
verbalnim pritiscima.

A neki i kroz udarce
pokušavaju promijeniti njeno ne
i nesvjesno postaju silovatelji,
postaju ono čega su se bojali.

Hej muškarčine povrijedili ste tijelo,
uništili ste njezin duh,
zadali ste udarac
tako voljenoj osobi.

Tvoj mačo stav je smeče i zato ako doista stojiš iza riječi "Ja te puno volim" onda to i pokaži i nemoj da te bude sram jer pičkice su oni koji nemaju hrabrosti pokazati ljudske osječaje.

Brate... da li razumiješ?!

24.09.2007. u 21:53 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 02.09.2007.

Ako ne vjerujete očima svojim, ližite ekran i osjetit ćete kvržicu koja je nastala zbog izvanredne kvalitete posta.

čovječe, vidi naslov! impresioniran sam! evo, nisam pisao stvarno dugo, i želio bih se ispričati svojem dragom blogu i vama vjernim čitateljima (mrš u kurac), zbog preduge hibernacije i apstinencije od pisanja posta. tipkovnica pod mojim prstima je pomalo nesigurna, nailazim na prašinu na određenim slovima kojima se ne služim tako često, a oko blogeditora izrasli su nekakvi čudni mesnati listovi. znači, moram se prihvatiti krpe. ili usisavača. ili žlice.

dakle. evo gotovo faking ljeto. prošlo je totalno brzo (to svi vele, ali je istina), i bilo je prejebeno. najbolje. more. frendšip. more. koncerti. fešte. dosade. more. koncerti. zajebancija. spavanje. ludnica.. evo, odabrah baš ovaj dan za pisanje posta, dan prije ponovnog okupljanja despotske mašinerije prosvjetara, i njihovih dugih palica kojima nas tjeraju na prislian rad.. hah..
smiješi mi se treći razred (smiješi se smijehom zlog brata blizanca), u našoj predragoj Čk govnaziji, pa ćemo i to vidjeti.

moram vas razočarati činjenicom da je ovaj post napisan nevjerojatno šturo i bezbožno, što ne priliči jednom štovatelju čudnih sedmerorukih bića iz zakukuljenih kutija u dalekim kutevima galaktike. tako mi svih oluja u Brestu! ko je zadnji svirao u New Orleansu? Katrina&TheWaves. haha. not! rancid možda. oni su od tam. uglavnom, u ovom postu neće biti priče, ni nikakvih gluposti, osim jedne pjesmice o broju sedam na kraju posta.. sljedeći post bit će kudikamo bolji, kvalitetniji i pričljiviji. želim vam svima faking novu školsku godinu, i da se nažderete đumbirovog piva te pobljujete sve što ste pojeli u posljednje četiri godine! best wishes+be merry!

Image Hosted by ImageShack.us


evo i pjesmice koju sam obećao. kratka je.:

Broj 7
ima jedan broj
djeljiv je sa pet
u nizu brojeva
djeljivih sa šest
to je sedam
sedam je labud moj

02.09.2007. u 15:55 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 10.07.2007.

I sine mi odjednom misao: dugo ne bijaše posta...

..dobra večer! kao što sam u naslovu i rekao, primjetio sam da je blog neko vrijeme bio malo zapostavljen, najviše zbog obaveza vezanih uz školu i slične pičke materine, a i malo sam se više bavio MySpaceom, i kao da su me njegove čari odvele do stanja neke delirične napušenosti.. molim da ovo zanemarite. pod maskom bezbrižnosti i vlastite debljine golim sam rukama iscijedio iz samoga sebe znanje koje je svojom silinom svrgnulo zle sile osnovnog matematičkog aparata.. ah, ma baš sam cool..

u petak ja i tomi idemo na more. na lošinj. to će biti apsolutna pustolovina dvojice vagabunda, koji će haračiti okolnim otocima, i svuda iza sebe ostaviti spljoštene čepove.. najbolje low rajdanje ikada! u zagrebu na busnom kolodvoru imaju dobru kavu, samo se nadam da ove godine neće potrajati 4 sata.. (svako objašnjenje ovog je apsolutno suvišno, samo mogu reći da je bila anegdota) sretan nam put!

vratimo se prvom ulomku.. osnovni matematički aparat. dugo sam razmišljao o tome, o samoj definiciji tog svemirskog pojma, i ostao sam zatećen njegovom kompleksnošću. jednom me prigodom moja precijenjena profesorica matematike (koja ne stane u ekran veličine 16:9, pitam se zašto) pred pločoom pitala, i ja sam, naravno, bio uzoran i nepokretan poput kosog tornja. ona je, na moje iznenađenje, ostala skamenjena od veličine mojeg (hm) neznanja, pa me kao grom ošinula izjavom koju ću pamtiti dovijeka: domagoj, pa ti nemaš pojma ni o osnovnom matematičkom aparatu! i dobio ja jedan, i otišao dalje spavati k svom supatniku, ljudskom jajetu. to ne bi bio nikakav značajan događaj, da ja nisam kasnije krenuo u mislima proučavati taj osnovni matematički aparat. on mi je ispunjavao vrijeme i život, sve je imalo smisla. umjesto učenja, ja sam zadnje tjedne nastave provodio u nadobudnom traganju za tom stvarčicom koja je za čovjeka osnovni matematički aparat. nakon dugog vremena suzio sam izbor.. u natjecanju ostali su čekić, lopata, crni prišt, komad kruha, susjed, žlica te čušpajz od poriluka.. koji od njih sedam (7!) će postati onaj koji ljudskom rodu diktira postojanje? koji od njih jest osnovni matematički aparat? pogađajte. ja ću vam svoj odgovor na tu enigmu napisati kad se vratim s mora. 8 mjesec bejbe. profesorice, hvala na jebenoj ideji za post. sve vas seksualno pozdravljam, želim vam ugodne praznike, i puno ježevih bodlja među noktima. pozdrav, drink+be merry!

Image Hosted by ImageShack.us
Shot at 2007-07-11

10.07.2007. u 21:57 • 7 KomentaraPrint#

nedjelja, 17.06.2007.

Hamoorabi

evo dakle, dobar dan! kompjutor i ja već dugo nismo ovako seksualno zajedno sjedili irazgovarali, jer sam imao više drugih stvari na grbači koje su me spriječavale da se odvažim na takav glomazan pothvat kakav je pisanje posta.. evo dakle, ideja o sljedećoj prispodobi došla je iz lampave gubice jednog odmetnika poznatog kao "Rajter 1. Stariji". pošto je on veoma duševno rastrojen i perverzan, priča, dakako, govori o masturbaciji. pa uživajte.

..početkom šesnaestog stoljeća prije nove ere gospodar svemira bijaše korpulentan padavičar simboličnog imena Uglomi. ime je dobio od susjedove kćeri kad mu je bilo šest godina, jer se neprestano skrivao po uglovima. sa trideset je preuzeo tron od svojeg malo-manje-korpulentnog oca (čije ime, normalno, nećemo spominjati jer ono nema važnost za ovu priču), i dobio prestižnu titulu gospodara svemira. sa gnušanjem je promatrao sve vrste bića koje su mu pokorno služile, ali od svih je najviše mrzio zemljane. nazivali su se još i ljudi (jer su kao mali užasno kričavi, puštaju glasove, smrde i jebu u zdrav mozak). uzalud je tražio način kako da ih se riješi, i tražio je i tražio nekoliko godina. i sinulo mu je. "hajdemo raznesti taj prokleti planet na sedam komada, i uzeti mu svu čast!" rekao je odjednom Uglomi. svi prisutni su zinuli, jer je raznesenje planeta na sedam komada značilo najveće obeščašćenje kojeg je jedna vrsta mogla iskusiti u cijeloj svojoj povijesti.. i tako krenuše oni na svojih 47.5 brodova prema zemlji. srećom, zemljani su imali sreće. vladar je u to vrijeme bio skrupulozni Master Bator. on je prakticirao čudan način zadovoljavanja ljudi, koji je ljude zadovoljavao do te mjere da su svi činili stvari koje su bile božanstvene, pa su tako s vremenom i poprimili božanske moći. taj su način kasnije povjesničari nazvali "masturbiranje", jer je usmena predaja glumila pokvareni telefon, a knjige iz doba Mastera Batora su spaljene i uništene u kasnijim inkasatorskim pohodima. no dakle, Master Bator je, pogađate već, predvidio napad, odmah zadovoljio ljude, i oni su svojim moćima poslali gospodara svemira i njegove jatake u paramparčad.. i evo, sad svi znate da koristite krivi naziv, nije masturbiranje spasilo svijet, nego master-bator-iranje! svi bi mu se trebali klanjati, i nuditi na ulici za šaku riže, iako je mrtav već dugi niz godina.

..priča vam se možda sviđa, možda ne, mene boli ona stvar (ona koja je na glavi i kroz koju se čuje i kroz koju u mozak dođe kukac pa nam ga popapa). ovaj post je ujedno i jubilarni petnaesti post, čestitajte mi svi, molim. uskoro će i post na todorsu. i na cimexu. i ostale pičke materine. a Tomi je ambiciozan, i on je stekao titulu witty-lorda sa štakama, i ovom prilikom smatram da bi ga morao pozdraviti drugačije nego inače, uzvišenije.. bolje.. boženskije.. prikladnije.. e pa Tomi: Sieg Heil! a i svima vama ostalima šaljem seksualne slinave pozdrave. do slušanja!(+be merry)

17.06.2007. u 17:36 • 11 KomentaraPrint#

srijeda, 16.05.2007.

Corrupted Micro Dicta Et Sententiae

drveće! evo sad ću ja vama potanko objasniti kako je nastala jedna meni veoma seksualna latinska dicta. tekst sam napisao danas pod satom fizike, bilo mi je tako dosadno da nisam mogao sjesti! uživajte. btw, dicta glasi: Eo Rus! I! a objašnjenje vam je na kraju teksta..

Bilo je to u davna vremena, kad je svijet još bio mlad. Playstation jedinica je još uvijek koštala basnoslovno mnogo, četvrtkom se još uvijek po ulici na lancu smjela voditi žirafa, a palestinske kurtizane su se na uglovima nudile za šaku riže (a ne kao danas, za stan i hranu!). Kvint Julije Paramilum i Fikus Katon Hindenburg bili su politički rivali. Svaki od njih želio je vlastitom ideologijom opsjesti državu (nisam imao vremena smisliti koju, uzmimo Honduras, i zabrijmo da u njemu pričaju latinski). Kvint se zalagao za jednakost ljudi i čaja od kokošjih iznutrica, dok je Fikus Katon poticao ljude da razbijaju jaje cipelom.
Jedne večeri su igrom slučaja njih dvojica skupa pili. Francuska rakija s okusom mesa bacila ih je u idilično i pomalo svadljivo raspoloženje: nadmetali su se političkim trikovima i svađali se oko toga tko će doći na vlast, i čiji će režim biti drastičniji. Odjednom, kao da ih je ošinuo grom: obojci im je u glavi buknula ista misao: SELO. Selo je bilo zabranjeno. Ono je bilo politički neutralno. Bilo je zaštićeno pet metarnim glinenim zidovima. Političari nisu smjeli imati nikakav utjecaj na selo, da se ne bi slučajno smanjila proizvodnja tvari koje su potrebne za izradu opojnih droga.
Kvint je ustao. Bio je znojan. Nasmijao se slano Fikusu Katonu pokazujući svih svojih sedam zubiju, i procijedio:"EO RUS!" A Fikus Katon, koji je, usput rečeno, bio kukavna svinja, problijedio je, odmah iza toga pozelenio, ispovraćao se, i divlje zaurlao: "I!".

..dakle, doslovan prijevod ove dicte glasio bi: idem na selo! idi!.. smatram to jednoim veoma zanimljivom i nadasve poučnom dictom koja još od davnih vremena ohrabruje ljude da krenu u pohode na selo! no, dosta o tome.. ne sviđa mi se baš smjer kojim je krenula ova rasprava, jer bi mogao napisati i nešto o agrikulturi.. hehe..NOT!

smatram se obveznim da vas obavijestim da su u subotu bila održana dva koncerta, jedan u Središću, i išao sam gledati pericu ('uman Egg) kako drka po bassu, a kasnije u Čk-u (hrast), gdje je svirala nazovi-stalna postava: Bakterije+POS+Dimidium. bilo je u redu na oba koncerta, skoro je bilo i tučnjave, ali o tom po tom. danas se malo žurim s tim postom, jer mi se neopisivo igraju Wormsi.. i da, želio bih nadasve seksualno pozdraviti sve u studiju i režiji, a posebno Tomija, i Šarenu Dugu. ajde ljudi do sljedećeg posta možda naberem još koju kilu.. pozdraf+be merry

EDIT: no, nisam gledao samo pericu!

16.05.2007. u 20:41 • 28 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 30.04.2007.

Within A Mile Of Home

pošto je ona fraza koja glasi "dobra večer" na ovom blogu postala cliche, odlučio sam da vas danas sve pozdravim jednim zdušnim dobropopodne! ja sam se opet prenuo iz stanja nepismene hibernacije, i u glavi mi je sinula ideja koja će ući u povijest zbog svoje genijalne kompleksnosti: napiši post!
i sada evo, vedar i čio poslije obilnog pišanja pišem ovaj post.

dakle, ja sam bio u Bugarskoj. tamo sam se nalazio jedno vrijeme. o razlogu svojeg tripa ne želim iznositi nikakve daljnje informacije u ovom postu, jer mi se žestoko ne da pisati izvještaje od dvanaest tisuća riječi i uskličnika (možda u kojem drugom postu). zasad vam samo kažem da mi je bilo nadrealno jebeno, ultracool, sexy i zakon i brus li. i išao sam tamo poslom. kakvim poslom? to nije bitno. ima veze sa prodajom radioaktivnog urana u plastičnim vrećicama diljem lijepe vaše/naše, i na malezijskom tržištu. sve u svemu, pravi pank izlet.

Image Hosted by ImageShack.us

razmišljao sam o svemircima. zapravo, razmišljao sam o mogućoj invaziji ferengijskih brodova, koji su po mom mišljenju od zemaljske koogle trenutno udaljeni oko sedam svjetlosnih godina. shvatio sam da bi to za zemlju moglo biti pogubno, iako zemlju nema smisla osvajati: pa imamo global warming i wto!
dakle, samo sebi i onima koje zanima sam sastavio jedan summary koji bi nas trebao uputiti u sve čari izvanzemaljske invazije.

RAZLOG NAPADA:
svemirska nestašica kruha, kolonijalizacija mini planeta kao što je zemlja, pokušaj uspostavljanja personalne unije kao oblika vlasti u svemiru, pokušaj uspostavljanja groznog oblika poligamije i feudalne anarhije, žudnja za rudama, viski

SNAGA NAPADA:
raspadanje savezne države Texas u paramparčad, izlijevanje svih svjetskih coca cola, eksplozije nezapamćenih razmjera potaknute potresima u dubinama kanalizacijske baštine

NAJBOLJA OBRANA OD NAPADA:
pustiti na razglasu jakosti do šesnaest milijona decibela kazetu s naslovom Žiga, Vuco ili nešto slično, i da vidite! univerzum će postati ljudska kolonija poharana turbo folk mamurlukom i sličnim sranjima. ja mislim da to ni jedan živi svemirac ne bi preživio bez da ostane barem paraliziran ili osakaćen.

tako dakle. pisao bi ja još, ali ne da mi se trenutno. možda dodam kakav zanimljiv edit; ali o tom potom. ovaj put sam neizrecivo darežljiv, pa na blog stavljam lyricse koji su neizrecivo povezani s postom. u editu možda stavim još jedne koji mi se u zadnje vrijeme veoma sviđaju.. a do tada: pozdraf+be merry


THE MISFITS - Mars Attacks

Their eyes for many centuries
Peered in from space
Sincere the hope, their wise believed
They could teach our race
But yet on Mars, a darker side
Like all things that God made
The tribe of war would heed them not
"EARTH THEY MUST INVADE"

[SEE:] The fire in the skies
[SEE:]Them devastate the land
[MARS ATTACKS:] The warlord chief commands

[SEE:] The humans fight and die
[SEE:] Our planet laid to waste
[MARS ATTACKS:] Monsters invade the earth from space

It was then in our darkest hour
When everything seemed lost
The hearts of men would not concede
No matter what the cost

They forged a sword of sound and steel
Upon the Martian doors
The voice of God would thunder there
And "MARS WOULD BE NO MORE!"

[SEE:] The Martian cities fall
[SEE:] The death of the warrior tribe
[MARS ATTACKS:] Now their planet won't survive

[SEE:] Their world turn into ash
[SEE:]The terror on their face
"MARS EXPLODES" cast out as rubble into space

[MARS ATTACKS:] Monsters invade the earth from space

30.04.2007. u 17:32 • 21 KomentaraPrint#

utorak, 10.04.2007.

Aluvijalne Ravni

dobar večer, pišem post. čudesno, apsolutno nepredvidivo i nadasve seksualno uzbudljivo! preije svega želim sretan Uskrs svima koji ga slave i onima koji se pretvaraju da ga slave, a zapravo se samo trpaju. zapanjen sam metikuloznim brojem komentara pod prošlim postom, i nadam se da ću ih i dalje viđati u tako velikom broju. nadalje, u petak idem u Bugarsku, tamo ću bugariti i otkrivati ljepote istočnih krajeva našeg kontinenta (istočno od jaja). ako neko hoće, mogu mu donesti nekakvog sedmogodišnjeg dječačića za permanentnu upotrebu, čuo sam da ih tamo mogu dobiti za cijenu koja je jednaka cijeni kile mrkve. super. o razlogu mog posjeta Bugarskoj ću napisati u nekom od sljedećih posteva; i apsolutno se nadam da ću u toj promiskuitetnoj zemlji pronaći način da se spojim na internet i napišem postčinu.

GOLORUK
dakle, ja sam nekim ljudima obečao da ću napisati jedan mali člančić o stvorenjima koja su nazvana Goloruci. ideja je potekla od Tomija; kojemu je proradila mašta kad je ugledao moj post o kaktusima.

dakle, goloruk. goloruk je stvorenje nižeg rasta, najviše do 71cm. ruke su mu često duge i do 90 cm, i potpuno su kožnate, dok su mu ostali dijelovi tijela obrasli u gustu crno/sivo/smeđu/mjestimicezelenu dlaku. često nose potkošulje, na sebi ili u ruci, koje su znak njihove nadmoći nad područjima u kojima žive. najvjerojatnije ćete ih sresti četvrtkom, u noći polupunog mjeseca, na odlagalištima radioaktivnog ili petrokemijskog otpada. i inače nisu čudni, malo su glupavi kad ih vidite kako bez razloga svijetle u mraku, ali ako ih ulovite dovljno i spremite u poveću staklenku od krastavaca, mogu vam poslužiti kako svijetlo koje se hrani cijepivom. (zaboravio sam natuknuti, hrane se svim vrstama cijepiva, objašnjenje je predugo da bi ga ovdje napisao) prirodni neprijatelji su im kaktusi, koje ne smiju dirati, jer postoji mogućnost da im od njih otpadne dlaka iz ušiju, što može biti veoma neugodno, znam i iskustva, toliko o tome.

slažem se s vama da je ovaj post do sada već predugačak da bi se u njemu bilo što dalje pisalo, ali jebiga, sad sam otkrio još jedno svevremensko pitanje na koje me veoma zanima odgovor, a sam ga nikako ne mogu dokučiti.. što znači riječ dupak? i zašto susjed iz dućana ima nepokrivene dlake na prsima? čekam odgovore, svima želim robota koji četvrtkom želi trešnje, a sebi sretan put i puna uha sapuna! pozdraf+be merry

evo jedan anarhoidni strip koji mi je veoma simpatičan, i pučava ljude barem temelju anarhizma.. nije da sam anarhist, smatram da je dobro da se ljudi ponekad nešto i preko bloga nauče.. molim onima koji znaju o toj temi da mi oproste, ovo se odnosi samo na one bez apsolutno ijednog pojma.
Image Hosted by ImageShack.us

10.04.2007. u 21:42 • 18 KomentaraPrint#

srijeda, 28.03.2007.

Paraplegic Intoxication

bla bla bla bla. preskočio sam ovaj put uvod, i poštedio vas raznih naklapanja o svemu, svačemu i drugim nepotrebnim glupostima. dakle, da prijeđem na stvar (wtf?).. uglavnom, osnovan je blog ToDoRs36, kojeg možete naći među linkovima, i kojeg morate obavezno pogledati i prokomentirati. blog smo osnovali Tomi i ja, s jednostavnim ciljem: blog će vas voditi kroz magloviti i surovi blog svijet, navjestiti kraj sadašnje blog anarhije, i stvoriti jedinstvenu apsolutističku blog borg monarhiju koja će vas sve spasiti od nadolazeće post-pokalipse. ukoliko budete komentirali i izrazili svoje želje da se nađete na listi podanika, ubrzo će vam biti udovoljeno.

o čemu razmišljam u ovim večernjim satima? o čudnovatoj srijedi kroz koju sam upravo proletio. mislim, dan sam po sebi uopće nije bio ništa posebno, ni događaji, ni misli, ni vrijeme. malo sam se bavio brojem sedam, o kojem nisam progovorio već dugo, predugo. shvatio sam se da bi me zbog tih istaživanja o sedmici mogla tražiti izraelska tajna policija Mossad, jer sam nešto načuo da oni imaju problema sa izračunavanjem površine sedmokrake zvijezde koja je našivena na čelo mrtvog zombija, pa ga je zato nemoguće identificirati (naime, njegovo čelo zauzima 86.734 % površine njegove provjetrene glave). toliko o tome, jebiga, život zombija je težak, prvenstveno zato jer to uopće nije život, i često moraju biti sakaćeni od strane svojih najmilijih, da im opstane porodica. ludilo jebate.

stavio sam tu gore u desni kut, ili zapravo malo ispod kuta, jedan logo koji sam napravio za svoj blogach. ako hoćete skopirajte ga, pa ako imate vremena iskoristite sliku kao hyperlink (normalno, prvo ju risajzajte). odlučio sam da će se blog nadalje zvati upravo tako kako se zove, jer naslov jasno odražava njegov sadržaj. ludilo. ja bi htio da mi vi, cijenjeni čitatelji odgovorite na jedno sasvim jednostavno, a opet prilično zbunjujuće pitanje, na koje sam nikako ne mogu pronaći pravi odgovor: može li se žemljica pojesti pomoću čekića?? očekujem vaše precijenjene odgovore među komentarima. potkrijepite svoj odgovor nekakvim objašnjenjem, tako da budem siguran da ste prionuli na ozbiljno razmišljanu o pitanju. svima želim puna uha sapuna. pozdraf+be merry

posjetite ovu stranicu obavezno, razni forumi o zombijima, o njihovom hodanju, o obrani od njih i raznim podlostima koje oni priređuju modernom svijetu. hazmat!
Image Hosted by ImageShack.us

Nulla Osta - Crtež na papiru

TI SI CRTEZ NA PAPIRU
SA LAZNIM IDEALIMA
TVOJA LAZNA IDEOLOGIJA
ODAVNO TE OSAKATILA
OD VANJSKIH PROBLEMA
TEBE LOVA JE ZASTITILA
NE MOZE TE SPASIT VISE
NI 300 PSIHIJATARA
TI SI CRTEZ NA PAPIRU
JA NEMOGU VISE GLEDAT
SVA TA TVOJA PRESERAVANJA
LAGANJE U LICE DRSKOST
I LOSA GLUMATANJA
TI SI CRTEZ NA PAPIRU
A TO NEMOZES SHVATITI
TREBA TI ODREZAT RUKE
I NJIMA TE IZMLATITI
TI SI CRTEZ NA PAPIRU
TI SI BIO SVUGDJE, DA TO SI TI
TI SI VIDIO SVASTA, DA TO SI TI
TI SI GLAVNA FACA, DA TO SI TI
JOS MALO NA DOGAĐAJIMA
MORAS PORADITI
OVO SE VISE NE MOZE ZAUSTAVITI
JEDNOG DANA ONI CE TE ODVESTI
TI SE VISE NIKAD NECES VRATITI
A MI CEMO PONAVLJATI:
TI SI CRTEZ NA PAPIRU

28.03.2007. u 20:21 • 27 KomentaraPrint#

srijeda, 14.03.2007.

Opasno je dirati kaktus, pogotovo ako si goloruk

dobra večer. ponovo se već šest tisuća osamsto sedamdeset i petnaesti put ispričavam zbog dugog nepisanja. znam da je to malo bljesavo, ali nema veze. što sam radio u proteklih mjesec dana i jedan dan? svašta. gdje sam bio? svugdje. kako je bilo? ludo i nezaboravno, seksi i zakon.

čuo sam nekoliko zanimljivih finta, na primjer: jedan profesor iz jedne škole u jednom gradu (neki lik iz TiOŠ-a u čakovcu) tvrdi da je riječ FAKAT prostota. ja tvrdim da je to glupost. ali pazite, ima smisla; fuck=jebati/jebanje/jebi, AT=na turskom narodnom jeziku KONJ, što tvori jednu sasvim smislenu sodomiziranu psovku: jebi konja/e! mislim fakat.

imam nekoliko ideja za pisanje nekakvih reportova kao što je moja dražesna černobilska snjeguljica iz prošlog posta, ali sad mi se trenutno veoma spava (idem spavati kao mačak, rekao bi joe), pa ću to staviti na blogach u sljedećem postu. fakat.

imam u svojoj sobi dva kaktusa. oni su moji savjetnici, punopravni državljani ujedinjenih arapskih emirata, ali trenutno služe samo kao skvoteri u mojoj sobi. oni imaju imena: prvi se zove Euzebije I Glavosjek, i za njega je zaslužan Tomi (kojeg ovom prilikom pozdravljam i izazivam na golemu petkovečernju cijelovečernju biljarsku parad-makljažu), a drugi se zove Karl Franz Imperius, i njega mi je kupila mama u betexu (betex, jedan od šest miljardi čakovečkih supermarketa).. nadam se da bude kaktusa još, ova dvojica su sami, žele društvo. fakat.

gledao sam malo blogove uokolo, nisam ih puno gledao, samo sam ih onako izdaleka promotrio. eh, zaključujem da puno ljudi ima blogove koji su njima samima totalni paradoks.. mislim, ja nemam ništa protiv da se ljudi pretvaraju, ili se ispucavaju, rješavaju problema, zajebavaju, zadovoljavaju, plaču, dosađuju, glume, psuju, drkaju ili propagiraju obožavanje egipatskih božanstava.. npr, cura koju poznajem je vesela, vedra, živahna i cool, a na blogu je padavičarka, depresivka, samoubilački nastrojena patetičarka.. u trendu je biti emo, u trendu je biti depresivac, klanjam se onima koji usprkos svim problemima uspiju ostati stabilni i prevladati tu emo maniju.. a takvih su, na sreću, još uvijek u množini. fakat. molim neka se nitko ne uvrijedi, post je pisan bez ikakvih predrasuda, samo izražavam svoje mišljenje, koje će ionako pročitati samo malobrojni..

evo jednda seksi slikica, to je nadvožnjak, relativno blizu moje ulice, to sam poslikao u utorak.
Image Hosted by ImageShack.us

a evo vam i malo lyricsa. nisam napisao ime izvođača, da ljudi nebi neke stvari krivo shvatili. pjesma je fenomenalna, čak ni lyricsi nisu loši; ali iz opreza stavljam samo ime pjesme, izvodi ju bend koji i nema baš lijepi stav, tako da.. ma poslušajte ju obavezno, odlična je, laganica. pozdrav+be merry

THE SNOW FELL

He sat in a room
in a square of the color of blood.
He'd rule the whole world
if there was a way that he could.
He'd sit and he'd stare
at the minreds on top of the towers.
For he was a beast
as he hatched his new plans to gain power.

(chorus)
And the snow fell
covering the dreams and ideals.
And the snow fell
freezing the blood and the wheels.
And the snow fell
they had to keep up for survival.
And the snow fell
defeating the beast's only rival.

They took the old roads
that Napoleon had taken before.
They fought as a force as a light
against the darkness in a holy war.
One day they were looking around
and the sun was shining on the cold flowers.
The next day they were freezing to death
in the sleet and the ice cold showers.

(chorus)

Then came the deadly roads
back from the stairs of their retreat.
The cold racked their bodies
but worse was the pain of defeat.
Many people who had hailed them once
now turned and looked away.
These people now knew
that the beast was on it's way.

(chorus)

You finally came back
to the borders of your fatherland.
Now enemies came
traitors everywhere at hand.
Many people who had fought and died
knowing that they had to win.
It still sickens my heart
to see the picture of the red flag in Berlin.

(chorus)


14.03.2007. u 20:43 • 17 KomentaraPrint#

utorak, 13.02.2007.

Snjeguljica sa sedam ruku (ili Šumski masakr motornom gljivom)

dobra večer, dugo se nisam javljao, oprostite mi molim vas zbog nemara, obečajem da ću itd i blah blah blah. svaki post u biti isto počinje. svaki moj post, da se nebi sad svi izbedirali zbog globalnog kritiziranja. to je sve moch medija.

dakle. u ovom sam postu odlučio, kako sam to i prije najavio, nešto malčice napisati o onom mističnom i sveprisutnom broju sedam, vjerujem da ste taj članak svi iščekivali sa strepnjom i zebnjom u srcima. dakle, zamislite da ste se rodili sa sedam ruku (kao ova moja maštovita snjeguljica). ukratko ću vam ispričati što bi se desilo da vas je baka priroda obdarila takvim svevišnjim darom.

prvo bi se, normalno rodili. onda bi svi skužili da imate sedam fucking ruku, i onda bi vas izopćili iz društva. tako izopćeni iz društva živjeli bi do svoje jedanaeste godine, u nekakvoj jebenoj izbi, i dubili bi na glavi, ili glumili pauka. zatim bi se našao nekakav zaljubljenik u gadosti, sam po sebi čista abominacija, i on bi, normalno, zalutao u tu vašu jazbinu. vi bi ga ugledali, sažalili se nad njim, i normalno sprijateljili se s njim. ali, malo pomalo, vaša mržnja prema svijetu koji vas je izopćio postala bi vam smetnja: i negdje oko svoje dvadeset i pete godine (u trinaestoj ste počeli žderati djecu, u petnaestoj starce, a do osamnaeste su vam zubi pocrnjeli, pa sad jedete gumu ili nekakve puževe izlučevine), dakle oko svoje dvadeset i pete godine, vi bi sa tim svojim kvazi prijateljem, zaljubljenikom u gadosti, nazovimo ga Rufus, pokrenuli plan kako osvojiti svijet.
začas bi skupili sredstva, jer, jebote, živite u šumi pa vam to nebi bil bed. zatim bi skupili ljudstvo ili životinjstvo i krenuli na trening da oformite vrhunske komandose, đanere koji štuju ludo stvorenje sa sedam ruku. u hrvackoj su paravojne postrojbe zabranjene, ali vi bi svejedno osnovali jednu: šezdeset majmuna koji trče šumom i motornim gljivama usmrćuju stoku iz obližnjih sela.

i to je već nešto. možda bi poslije i osvojili svijet? to prepuštam vama na dušu.

Image Hosted by ImageShack.us

ova tu snjeguljica želi biti cool, ako vam se ne sviđa, dodajte joj u paintu još nekoliko ruku, meni se nije dalo. evo tu vam još predstavljam i svoj sedmerostruki zakonik za ovaj mjesec:

1. četvrtkom se po ulici ni u kojem slučaju ne smije šetati žirafa
2. ako vidiš skupinu s više od deset indijanaca na ulici, pucaj po njima machinegunom, to je državni udar!
3. ako je na ulici semafor, ne smije se zaobići
4. ako doma u ormaru imate skriveno krdo klokana, molim, podijelite njihove blagodati sa sustanarima
5. nikad ne jedite tapirova muda, osim ako nemate ništa drugo, ili ste impotentni
6. vi ste komunist!
7. to je ipak broj sedam, ne zaslužuje moje mišljenje
čini mi se da je to sve, možda još lyricse fljučnem. pozdraf+be merry

20.02.2007.
DODAJEM JA TU NA POST JEDAN EDIT.
dakle, smatram se odgovornim da vas malobrojne informiram da je u subotu, 17.02. bio održan jedan uspješan, brutalan, hvale vrijedan i nadasve odličan gig. (gigčina!)
nastupili su no more idolsi, bakterije, glas generacije, knc, ab ovo, i moj precijenjeni kvazi wannabe bend pinhead, dakako iz čakovca. svirka je bila ok, ali mislim da se na nju baš i nije obraćala pozornost, svi smo zadovoljni i sretni (nije se baš dobro čuo vokal, jebga, tak su mi rekli). pale su mostly dobre kritike od (naj)važnih ljudi, no sve u svemu bio je baš kul pank gig.
ajde bok. (+be merry)

13.02.2007. u 20:11 • 16 KomentaraPrint#

četvrtak, 25.01.2007.

On će uvijek biti tu, IN MEMORIAM Lovro Paunović, (1991 - 2006)

dobra večer. sutra bude mjesec dana otkad nisam pisao, bio sam više-manje zauzet, bilo je uglavnom super, ali o tom potom, nije mi trenutno do prepričavanja nekakvih zbunjujuće-mističnih anegdota, toga budete se već načitali.. (iako moj blog čitam uglavnom samo ja, i to jako rijetko..)

prije točno godinu dana umro je moj dobar prijatelj, Lovro, doduše, zadnjih godinu dana od početka njegove bolesti smo se malo udaljili, jer smo praktički obitavali na suprotnim krajevima zemlje, ali smo skupa odrasli, živjeli u istoj ulici, skupa u vrtić, vani radili sranja..
prije točno godinu dana svi su se plakali. a sad više nitko. svi su govorili da im je žao, i da su bili s njim kao braća, a danas sam našao samo jednu osobu koja se sjetila godišnjice.. mene stvarno boli to što je on bio tako mlad, još i godinu mlađi od mene, a već je nestao s lica zemlje.. trudim se pisati čim književnije, jer smatram da tak ljepše izgleda post..
za mene je on još uvijek živ.. i svaki dan kad šećem psa kraj mjesta na kojima smo se igrali rata, svaki dan, svaki jebeni dan me boli to što njega više nema.. ali za mene će on uvijek biti tu.

mislim da ovi lyricsi dočaravaju (donekle) moje misli i raspoloženje, u njima sam našao mjesto za sentimentalnost i žalost za vremenom kad smo ja, Lovro i društvo ubijali vrijeme po ulicama.
oprostite zbog turobnog posta, sledeći bude valjda veseliji. pozdrav+be merry

KOO – Pogled u ništa

ulica njegova djetinjstva spava
svaka je zvijezda na svome mjestu
i sva su mu lica još uvijek ista
sve je to bolan pogled u ništa

otvoreni prezir i plima gorčine
u njegovom glasu sad odaju strah
njegove oči prikrivaju ljubav
on gubi dah

moj grad je društvena tama
groblje za sve moje sne
osjećam zid među nama
tvoj pogled mi govori sve

"kako je teško živjeti ovdje
na svakom koraku njegov je trag"
i svakoga dana - borba sa sviješću
u njemu će vječno trajat taj rat

nitko ne vidi da njegovo lice je tužno
i nitko ne vidi da njegov pogled je plah

25.01.2007. u 22:02 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 26.12.2006.

Auld Lang Syne

drveće, i svima želim sretan Božić! (bar onima koji ga slave) sa laganim zakašnjenjem. ovaj post sam planirao napisati još jučer ili prekjučer, ali me naglo shrvala teška prehlada pa sam tek prije pol sata uspio dopuzati iz kreveta. bacam tu pogled na prošli post, i vidim da mi se fakat ne žuri s pisanjem.. bar tak izgleda. nadam se da ste svi dobro, da se spremate za daljnje fešte, i da nitko ne pičkara D mraza..

e čovjeche (neznam koje ch č/ć ide tu), počeli su praznici.. sreće li neizmjerne! ja sam izgubio žestoku i dugotrajnu bitku protiv prosvjetarske paklene mašine; čak je i Tomi krenuo s menom u boj protiv okrutne fizičarke, ali ju nismo uspijeli pokoriti čak ni vlastitim šarmerskim trikovima.. jebiga, bitka je izgubljena, ali ne i rat! (ambicioznih li sentencija, sam se sebi divim!)..

Image Hosted by ImageShack.us
D mraz je bijo zločest, napijo se, popizdijo i zaletijo u avijon.

šteta što nema snijega. ja i Tomi se spremamo otvoriti jedan novi blog sa ultrasmiješnim autorskim glupostima i zavrzlamama, ali o tom potom. želim da se svi na ulicama derete da hoćete snijeg, jer je zima nije zima nego kurac ako nema snijega, ja bi barem malo, barem par metara, i svi su sretni..
oj svima, vidimo se u sljedećem postu u kojem vas možda očekuje i nešto novo o broju sedam (7).. (možda)..

P.S. nek idu u kurac svi oni koji na Božić bezrazložno buše gume na biciklima!

najbolja božićna pyes!ma:
Auld Lang Syne
(Times Gone By)

Should auld acquaintance be forgot,
And never brought to mind?
Should auld acquaintance be forgot,
And auld lang syne?
For auld lang syne, my dear,
For auld lang syne,
We'll tak a cup of kindness yet,
For auld lang syne!
And surely ye'll be your pint-stowp,
And surely I'll be mine,
And we'll tak a cup o kindness yet,
For auld lang syne!
We twa hae run about the braes,
And pou'd the gowans fine,
But we've wander'd monie a weary fit,
Sin auld lang syne.
We twa hae paidl'd in the burn
Frae morning sun till dine,
But seas between us braid hae roar'd
Sin auld lang syne.
And there's a hand my trusty fiere,
And gie's a hand o thine,
And we'll tak a right guid-willie waught,
For the sake of auld lang syne

26.12.2006. u 19:16 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 04.12.2006.

Puna šaka brade

dobra veče. konačno i odlučno ponovo pišem. pokušavao sam napisati post prije nekoliko sati, pod satom imformatike (faking krep od predmeta), ali mi je nekim slučajem (namjerno) gospodin profesor Premuš (najbolji hrvacki svećenik-informatičar) ugasio kompjuktor. da, da bliži se i Božić, praznici, za neke ljude shopping frenzy, za neke vrijeme odmora (za menee).. tjedni prolaze brzo, pre-jebeno-brzo, moral bi se malo potruditi oko svojih ocjena (ali to ostavljam za kraj, kao što napomenuh prije nekoliko posteva). nema pretjerano puno novosti, naš bend je promijenil ime u PINHEAD (za što sam zaslužan JA), suglasili smo se u tome da čim više vježbamo, i probamo biti čim bolji, bez zajebancije, a i moramo se čim prije uvježbati, da postanemo fit za snimanje koje nas očekuje sljedeće godine u proljeće. budem stavil neke nove naše demo snimke (DIY) na blog, pa budete sami prosudili o (ne)kvaliteti. molim bez proljeva prije nego nas čujete. sve vas pozdravljam, (Tomija pogotovo, koji je u Zagrebu, ali se začas vraća), i poručujem vam da se čuvate senjske ruke (i ostalih udova). puknulo me je nešto danas pa sam osmislio sljedeću fintu:

TKO JE JAČI? (v.01)
RUĐER PROTIV RUGERA

RUĐER BOŠKOVIĆ
Image Hosted by ImageShack.us
dubrovački znanstvenik, matematičar i fizičar, aktivni isusovac, mislim da se čak možda i nalazi na novčanici od neznam-točno-kolko kuna, pričljiv lik. uglavnom, zalagao se da nam na svijetu bude bolje i ugodnije, počivao u miru (ameeen).

RUGER 77, MARK II TARGET
Image Hosted by ImageShack.us
standardna lovačka puška, rođena 1977 u Mississipiju, aktivna još i danas, nekoliko puta usavršavana, jedan hitac ubija slona, često se koristi i za masakriranje susjedstva. explozivna spravica.

ajde sad, vaš sud, što mislite, kome ljudi u današnjim danima više vjeruju, na koga se oslanjaju, tko diktira povijest, tko danas nadmoćan, znanje ili oružje?

to su moja današnja pitanja i gluparije, i to je za danas sve, ajd još i lyrici (jebate koji luksuz!) oj!

AMEBIX - FALLEN FROM GRACE

The wind of change transformed the plains into the desert
And on the lower levels demons scream delight
Places of worship have ceased to serve the purpose
The age of reason took a ride into the night
Where there were idols there is idleness
Unholy churches light their fires upon the moor
They sealed the pact with blood and honour
The machine spits blood and lurches into war

[Chorus:]
We have fallen, it leaves such an embittered taste
Erectus is now crawling, we have fallen from grace

There is a black tree in the wilderness
Older than time itself and riddled with disease
It feeds on clotted blood and rotting flesh
The hunger we all seem too willing to appease
When all before you lose their heads into the block
When e'en the proudest bend their knees before the flock
They seek salvation in the depths of madmen's eyes
Knee deep in blood and gore they look toward the skies

They sought the means by which to transform the gods
Burnt the books, created death camps on the way
A new religion from the ashes of the old
A social order one of masters and slaves
They dreamt of everyman, we merely have regressed
Into the animal that can't perceive the will
Look at the embryo, so twisted and grotesque
This is your superman, the legacy to kill

[Chorus:]
We have fallen, the losers in the human race
Erectus is now crawling, we have fallen from grace

Image Hosted by ImageShack.us

04.12.2006. u 19:04 • 20 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< rujan, 2009  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari hoću?neću!

Opis bloga

Image Hosted by ImageShack.us

Linkovi

Petar
Andrija
Dario
Tomi

Fuck My Life
Pointless Sites
Kreepy Kat
Rhäticus